(Ne)izlazeće sunce
Dogodi se. Bi ono za šta čovjek spreman ne bi. Toga dana sunce nije izašlo. Nakon osam minuta svjetlost nestade. Ali, čovjek tad ne shvati da sunca nema. Nakon jednog dana zavlada ludilo. Rozgoropađeni upinjaše oči ka nebu tražeći sunce. U jedan glas vikaše ljudi: - A gdje je sunce? Ali, odgovora ne bi. Nakon nedjelju dana male biljke svenuše i sitna živalj uginuše. Tad čovjek opet nebo zapita: -A gdje je sunce? Ali, odgovora ne bi ni tad. Nakon dva mjeseca bi toliko hladno da nejač umiraše a vode se lediše. Vjerujući moliše, nevjerujući huliše. Ali, ni tad odgovora ne bi. Nakon tri mjeseca zavlada bezumlje. Novac postade papirom za ogrijev. Hrana se teško nalazila, nije je bilo za svakoga, pa bolesni, stari i siromašni još od prije nestanka sunca, umiraše. Nakon sedam mjeseci čovjek životinjom postade. Prljav i ogavan. Po zemlji na stomaku puzaše poput zmije. Al' ni tad gordi ne popusti pa bijesno vikaše mnogi, kunući. Neki od nas plakaše moleći nebo da sunce izađe. Ali, ni