Nerođeni
Čovjek se rađa da bi potom bio raskomadan, mrtav. Pitate se, sasvim prirodno čemu onda život i koja je svrha ljudi ako su tako kratko živi? Hm... Da pokušam da vam odgovorim vašim razumljivim jezikom, možda možete shvatiti ne samo svrhu života već i svijeta i onog izvan njega. Pa da vidimo ovako. Mogao bih reći da je čovjek trodimenzionalno biće. Kada kažem trodimenzionalno, mislim na tri sfere koje čine njegovu bit. Prva sfera jeste ono tjelesno, drugi je misleće a treće je nematerijalno i nazvaćemo je duša, ali, to možda i nije najpribližnije ono na šta sada mislim, no neka ostane tako. Ta trodimenzionalnost odnosno, trostrukost njegove prirode ga komada na nesrazmjerne dijelove koje nisu slične po svojoj suštini stvari mada jesu povezane u jednu cjelinu koju nazivamo -ljudsko biće. Prva sfera, tjelesna je lako uočljiva. Nju čini ne samo tijelo i organi već i prirodni procesi i čula. Čovjek jeste čulno biće ali to je samo jedna njegova dimenzija. Druga sfera je misleća, mada ve