Ahilejeva srdžba
Huj vjetre silni što sa strmina golih do jezera Vražjeg 1 hitaš. Šapat prenesi naroda drevnih; m i smo pod zemlju davno iščezli, pod ovaj kamen uklesani 2 što tijela naša pritiska. Huj vjetre huči, svak' nek znade Ahilov ep što mrtvi iz grobnica kliče o junaku, bogu kakvog ne vidje svijet. Svi u jedan glas, gromko pjesmu zapjevaše o Ahilejevoj srdžbi, onako kako su je čuli od predaka svojih. Svi do jednog, u isti glas: "Srdžbu, boginjo, pjevaj Ahileja, Peleju sina. Pogubnu, koja zada Ahajcima bezbrojne jade, Snažne je duše mnogih junaka poslala ona Ka Hadu, a njih je same učinila, da budu plijen Psima i pticama svima, i tako se Zeusova volja Vršila, od kad se ono razdvojilo u svađi bio Atrejev sin, junacima kralj, a Ahilejem divnim." 3 Hu huuuuu Hu huuuuu Vjetar gromko huči, udarajući o krovove, zidine, gmižući kroz sokake a onda galopom silno niz strminu do jezera, od straha u mjestu zastade. Konj tmine 4
