Stanica
Tebe koji ostaje š, pitam: Možeš li na rukama ponijeti trag hladne vode kad nab uja s prolje ća ili toplotu kamena kog sunce prž i do zalaska sunca ljeti ? A da li možeš odnijeti miris dje čije kose? Možda osmjeh ljubavnika ili zagrljaj oca kad se po noć i upla š i š dok spavaš? Uspavanku majke? Možeš li ponijeti sa sobom zvuk kiše ili huk vjetra što odvajkada udaraju o tlo? A šum lista koji se otkine sa grane u kasnu jesen? Ne možeš.. A da možeš bi li ponio sa sobom sve što si č uvao tako brižno ? Jesi li barem už ivao ili si č ekao da sve zavr š i š, pa onda? Jesi zar ne? Ali ni to ne može.. Inače da može, i Solomon bi carstvo nosio, Ahilej koplje, Homer epove , muzičari tambure, kraljice haljine, lovci konje a djeca igračke. Ali sve ostaviše i odoše. A kako odoše? Isto onako kako i dođoše. Kao siromsi bez i šta, sami. Nit' halj'e nit dugmeta, nit imena niti titule. Slijepi i ...
Comments
Post a Comment