Sarabela- Ugalj

-


 Epizoda 4 podkasta Čitam/pričam

Comments

Post a Comment

Popular posts from this blog

Molitva kamena

-
Image
  Ležim umotan u tminu kao samrtni pokrov, zgrčen. Kroz moje osakaćeno tijelo gmiže hladnoća dok miris vlage i plijesni umrtvljuje moj duh i čula.  Čekam... Nisam mrtav, posve sam živ. Od nastanka svijeta do danas pratim vrijeme u stopu, pa ga nekada preteknem, a nekada ono mene. Vječna igra skrivalice, pričaću vam već. Nalazim se na dnu bunara, tačnije, jedan sam njegov dio. Ja sam kamen. Mislim. Osjećam. Svemu što je stvoreno dato je da osjeća i misli. Dok sve okolo nastaje i nestaje u tami, toj prvobitnoj utrobi svijeta koja se još nikad nije umorila da rađa život i u sebe prima istrošene duše, čeka me raširenoh ruku..već dugo. Svaka priča ima svoj početak, ali šta je zaista to? Pa.. prvo je bio početak, prije vremena, tačnije, prvo je bila misao koja je odlučila da sve oživi, pokrene. Iskra stvaranja preplavi univerzum. Nasta haos. Onda bi glas koji sve dovede u red, i taj glas se razli kroz svemir. Tad stvoren život rastjera tmine i na još užarenoj, pepeljastoj ze...
Read more

Sijenka

-
Image
Damask je ljeti uvijek bio pretopao. Sunce je visoko na nebu, upeklo, nema daška vazduha. Korito jezera Bakura odavno bi suvo. Trčao sam koliko me noge nose. Odavno sam bio prošao Jupiterov hram, prečicom uđoh u Al Hamidijin sokak, skrenuh lijevo u ulicu Bab Šarki odmah pored kapele sv. Ananija i izađoh na Midhat Pašin sokak. U moru dućana i gužvi znao sam kako brzo da dođem do svog brata. Radio sam kao šegrt za njega. Adnan je za razliku od mene, bio sposoban, hrabar, ali vrlo ljutit. Stalno me je tukao, za svaku grešku. Da sam stariji i krupniji ne bi smio tako! Ali prije nego li sam stigao začu se mujezin sa Onejidske džamije. Trgovci su mirno pošli na podne namaz, uprkos tome što je danas pazarni dan. Trgovci su došli iz Egipta, Male Azije, ali i sa sjevera. Dosta njih je iz Malule, većinom hrišćani i grko-katolici. Svi su sjedeli u magaze i pili hladni šerbet i ajran. -Ajase! Ajase! Dolazi ovamo dripče mali! Kožu ću ti odrati! Gdje si se zavukao vaško! Gotov sam! Sad mi nema pom...
Read more

Rimljanin i Skitnica

-
Image
Život se poput kamena kruni, ali je podnošljiv, mada, moj je meni postao krajnje nepodnošljiv. Sve mi smeta, i ovaj vjetar kad duva- što duva, i ovo sunce kad peče- što peče, i ova kiša kad pada- što pada. Sve mi smeta, a ponajviše, priznajem, samoća.  Ne znate vi kad se mladost otrgne kako je samo dosadna samoća kad mi je jedini sadrug ova ružna prikaza od mene. Po cijeli dan samo muk i tišina. Jedino što mi ostade od te pobjegulje mladosti jesu sjećanja koja prebiram kao što mati prebira grah po tanjiru, pa kad li naiđe na rđav, baci ga u stranu, al' ja više rđavog imam na pameti, mnogo više jer sam proklet da dugo živim.  Ne znate vi kako starost priželjkuje smrt, znajući da je izvjesna i pokorno je čeka, ipak se malo uplašimo, no, šta je tu je, mora se. I ona će doći. Ja joj se radujem jer mi je krajnje dosadno, nepodnošljivo dosadno..  Jah...-izusti drevni. *** Ljudske sudbine ne možeš spoznati kao što ne možeš spoznati ni smrt. Taman kad čovjek bi na korak od pro...
Read more