Rimljanin i Skitnica

 Čovjek pamti velike riječi a još više nepravdu i zulum. A mnogo je nepravdi bilo i biće na ovoj zemlji, jer zlo na njoj šeta kao silnik dok se dobro pod kamen skriva. 

Zato dobar opstati ne može.

A što Vam to rekoh, pa, svaka porodica ima priču i moja je jedna od njih. Doduše, moja je stara i pripada dalekoj prošlosti ali posljedice i dalje osjećamo svi mi -potomci.

Ja se čudih što mi ništa i životu ne ide, što god započnem izjalovi se, evo imam četrdeset godina, a još ni žene niti djece. Trgovac sam koji radi od jutra do mraka a drugi posao naći ne mogu. Nego, što ono htjedoh da kažem...

A da, priča. 

E pa ova ima bogme unazad i šest koljena ako se ne varam; a počelo je kad je taj daleki predak umislio da većeg od njega nema. 

Mi smo znate, nekada bili pleme poznato po bogatstvu i nosismo  titulu "aga".

****

Bilo je ljeto, omorina. Stoka nije bila na ispaši a ljudi su bježali blizu mora i manjih rijeka da se rashlade. 

Taj moj predak dođe sa puta gdje je ugovarao jedan veliki posao. Imao je razne stoke koju je prodavao u Istanbul i za taj novac kupovao imanja i sadio voćnjake i masline.

Al', pošto bi vrućina on odgodi prodaju za jesen. Dok je mislio kako da toliku stoku prebaci preko rijeke obuze ga žeđ. Sjeti se da ima izvor ispod puta te pođe nizbrdo.

Dok je prilazio izvoru začu dječiju graju. Tek sasvim blizu spazi djecu i jednu ženu koja sjedaše na kamenu. Tuda je narod prolazio da napuni vode i malo posjedi ispod stabla maslina koje daju najljepši hlad jer je trava ispod njih meka.

Elem, priđe on vodi da se umije a kad se napi  pomisli da bi možda i zaspao tu, nego mu djeca smetaše.

 Prođe pokraj žene kad spazi zavežljaj. 

Upita je:

-Što ti je to?

Žena ne dižući pogled reče tiho:

- Sirota sam majka ove djece i da ih prehranim prodajem jaja. Tri dana djeci stomak zavija od gladi, a moj ko zna otkad. Pomrijeće mi djeca, pa..bi li kupio bar dva a evo treće jaje ću ti pokloniti, čita su kunem se, i svježa...

Aga u nevjerici poče da se smije a onda i da bjesni:

- Ti meni da pokloniš svoja smrdljiva jaja? Znaš li ko sam ja fukaro ?

Žena se zagrcnu ali tiho reče:

-Ne znam...oprosti mi ne mislih zlo, samo da zahvalim na dobroti eto..priprosta sam žena i Bog mi pamet ne dade pa te uvrijedih

Aga se toliko naljuti te joj nogom gurne zavežljaj na zemlju i zgazi nogom. Ostade krpa umrljana žumancima na tlo.

Djeca koja se do tada igraše sa vodom, zastadoše i uplašeno gledaše čovjeka. 

Aga primijeti da su mu cipele ostale prljave i silinom stavi nogu ženi u krilo pa bijesno reče:

-Čisti!

Žena skide maramu sa glave i taman da pređe njom po sjajnoj lakovanoj cipeli ruku joj zadrža najstariji sin, dječaka visok i izrazito mršav i blijed.

-Majko ne ponižavaj se aman! Nemoj majko mene ti!

Žena se blago nasmija i reče sinu:

-Ne ljuti se sine, ništa to nije. Smiri se majkino.. 

Dječaka nešto u duši zabolje pa reče agi:

-Ja ću je očistiti daj mi nogu..

Aga gurnu ženu nogom pa stavi nogu ispred dječaka i reče:

-Požuri fukaro!

-Dječak zaplaka od bijesa al' ne diže glavu. O svoje pantalone očisti sjajne cipele. 

Al' se aga ne odobrovolji nego pljunu na njega i više sebi u bradu promrmlja:

- Pih sad moram da ih čistim opet...đe ti dadoh i da ih pipneš...

Dok je išao od njih, stariji sin pritrča majci koja se mučno ustade sa zemlje, nije mogla da diše od siline udarca. Zabolješe je grudi.

Sin zaplaka i bijesno povika za agom:

-Danas ja a sjutra ti! Daće Bog i ja ću na tebe pljunuti!

Majka jedva uspije da izusti kašljući:

-Ne sine! Ne kuni aman, grijeh je dijete. Bog kletvu prima a tebi mržnju ostavlja. Nema dobra u tome, nemoj majkino...pusti.

Sin je pogleda prijekorno i kao da u taj mah nešto sebi obeća pa reče:

-Ne puštam. Ne praštam. Danas on, sjutra ja.

****

Aga utovari stoku na čamce i zaduži dva najstarija sina da pripaze na nju dok ne stignu preko Skadra, tamo će ih sačekati Hamza pa će sa njim do Istanbula. Objasni im kako da provjere svako grlo jer trgovac kome nose stoku, Murat, zna da zakine i ne plati sve nego nađe zamjerku svakom grlu.

Nije se ni okrenuo da zajaše konja kad začu kuknjavu i dreku. Na sred jezera što nikad ne bi, otvori se vir i sve čamce prevrnu.

Podavi se stoka i svaki čovjek u čamcima.

Aga sa konja pade ...vikao je ljudima da uđu u vodu i spasu mu sinove al' niko ne htjede, narod se uplaši.

Išao je aga duž obale dozivajući sinove, bezuspješno. Ni traga niti glasa.

Šestog dana od toga događaja zapali mu se kuća i svi voćnjaci i maslinjaci. Postrada i on. Namjesto ćerke u kolijevci i jedinoga sina on ponese džak sa novcem. 

Ostade aga bez pola lica, djece  i bogatstva.

Ostade aga sam.

****

Dođe novo vrijeme. Dobrotvor jedan podiže most i izgradi česme pored svakog izvora. A najljepša česma bi napravljena pored izvora gdje su maslinjaci. Tu ubrzo i pijaca niknu.

Prodavaše ljudi ulja, voća, maslina i jaja.

Bi ljeto, omorina i neki ljudi siđoše sa puta da se umiju pokraj česme. Jedan od njih bi mlad i nasmijan te pozdravi ljude okolo.  Sa svakim se ispričao i od svakog po nešto kupio. Kad spazi na samom kraju starca koji gledaše u pod.

Mladić ljubazno priđe starcu i zapita ga veselo šta prodaje i na trenutak zastade jer vidje zavežljaj.

Starac ne dižući pogled reče:

- Prodajem jaja. 

Mladić se spusti blizu njega i spazi da starac nema pola lica samo veliki ožiljak.

Reče sažaljivo:

-Daj mi sve. Kad to reče grlo mu se steže. Sjetio se.

Starac pomjeri  iskrivljene prste i izvuče jednu kesu i pažljivo stavljaše jedno po jedno jaje.

Kad je pružio kesu podiže pogled i zbunjeno reče: 

-Poznat si mi sinko odnekud, te oči...

Mladić zagleda u drugu stranu lica pa nesigurno upita:

-Poznavao sam jednom jednog agu, ličiš mi na njega, al' taj mora da je crko' do sad. 

Starac je i dalje držao kesu u vis netremice gledajući u mladića.

- Taj je, reče starac, aga živ a mrtav.

Mladić poskoči unazad.

Starac nastavi:

Agom me nisu zvali odavno, ja sam isti kao i svi ovdje, siroma'. Imam samo ovo- i bradom pokaza na kesu.

Mladić ga pogleda i reče:

-Danas ja, sjutra ti... Trebalo bi da te pljunem al' vidim Bog se tobom pozabavio. Malo je to...malo. Zbog tebe su mi sva braća i sestre pomrla od gladi jer je majka od tvog udarca nogom  izdahnula ubrzo pa ostadosmo siroti. Nikada ti krv njihovu neću oprostiti, koliko si jaja slomio mojoj majci  toliko pokolenja tvog će patiti za tvoj grijeh. 

Mladić sa suzama u očima ode  ostavljajući starca sa rukom koja drži kesu u vazduhu.

****

Prođe tako dosta pokolenja i svako se namuči. Meni su pričali o tom starcu ali nikada nisam razumio zašto ja plaćam grijeh  koji ni nije moj.

Vidite, zato me i strah da se ženim, jer jaja je bilo deset a ja sam tek sedmo koljeno, poslije mene bi trebalo da ih ima još.

Pa bolje sina svog nerođenog  da spasim muka nego da i on nosi tuđi grijeh. Neka, bolje je ovako.

Rekoh Vam, svaka porodica ima svoju priču, a moja i nije baš najsrećnija. 

Šta ćeš, život je to, nije lako.

Eh..